Utemeljitelj Misijske družbe lazarista i družbe Kćeri kršćanske ljubavi i Dobrovoljnih bratovština. Sav svoj život služio je sveti Vinko siromasima, bijednicima i odbačenoj djeci.
Sveti Vinko Paulski rodio se 24. travnja 1581. u malom selu Pouy pokraj Daxa u Francuskoj od oca Jean Paul de Paula i majke Bertrande rođ. de Moras, kao treće dijete od njih šestero. Neimaština i bijeda bile su mu pratilje od malena. U kući gdje su svi radili, bilo je posla i za djecu. Prvi kruh zasluživao je čuvajući ovce i svinje. Roditelji su ga odredili za svećenički stalež. Poslije teološkog obrazovanja s nepunih 20 godina zaređen za svećenika (1600. godine).
Poslije nekoliko godina svećeničkog rada sveti je Vinko izjavio:
“Da sam tada, kad sam se drznuo primiti na se svećeništvo znao što je to svećeništvo, kao što znam danas, radije bih obrađivao zemlju nego da se učlanim u tako odgovoran i težak stalež.“
Nakon 12 godina svećeništva Vinko je postao župnik župe Clichy u blizini Pariza. Dok se jednom spremao za nedjeljnu sv. misu, župljani su ga obavijestili o teškom stanju jedne siromašne obitelji: svi su bili bolesni. Za vrijeme propovijedi sv. Vinko je potaknuo vjernike da im pomognu, a i sam ih je pošao posjetiti. Mnogo se ljudi odazvalo njegovu pozivu pa se činilo kako prema siromašnoj kući ide cijela procesija. Vinko je shvatio da pomoć siromasima mora biti organizirana i stalna, a ne jednokratna. Ta je nedjelja bila prijelomna u Vinkovu životu.
Vinkova socijalna i karitativna djelatnost brzo se širila. Sam nije mogao doskočiti svim potrebama pa je osnovao Bratovštinu kršćanske ljubavi, društvo koje će pomagati siromašnim bolesnicima. Društvo su materijalno pomagale pobožne imućne žene. Zapaljen apostolskim žarom i brigom za siromašne Vinko je dnevno radio i do 20 sati, ali mu se i to činilo premalo. Kroz 50 godina svog karitativnog djelovanja napisao je 50.000 pisama u kojima je tražio pomoć za ostavljene i siromašne.
Dok su jednom Vinkovi misionari propovijedali kako u Parizu pomoći siromašnim, bolesnim, odbačenim i osobito napuštenoj djeci, prišla im je jedna djevojka (Margareta Naseau) i ponudila se za službu siromasima. Njezin primjer slijedile su i druge djevojke koje su se htjele brinuti o siromašnima i o napuštenoj djeci. Bile su povjerene Vinkovoj suradnici, pobožnoj udovici Lujzi de Marillac. Prozvale su se Kćeri kršćanske ljubavi(1633. uzima se kao godina osnutka).
Milosrdne djevojke su zalazile u opasne i prljave gradske četvrti Pariza, tražile siromahe, nosile im hranu i lijekove, uređivale ih i previjale im rane. Brinule su se o napuštenoj djeci. Bile su im i majke, i odgajateljice, i učiteljice, i hraniteljice. Društvo i Crkva prepoznali su njihov rad kao neophodan i nezamjenjiv. Broj članica se povećavao, osnivani su samostani po cijeloj Francuskoj. Prve milosrdnice su u Zagreb došle iz Zamsa i Tirola (1845. god.).
Rad svetog Vinka Paulskog prepoznat je kao vrlo vrijedan u društvu i u Crkvi. Poslije smrti (27. 9. 1660.) beatificiran je i proglašen zaštitnikom siromaha, bolesnika, socijalnih i karitativnih radnika.
U spomen na sv. Vinka, čije ime nosi i naš vrtić, kroz mjesec rujan s osobitom se radošću pripremamo za Vinkovo. Utječemo mu se u molitvama kako bi blagoslovio svako dijete, sve djelatnice vrtića i, naravno, roditelje koji su nam povjerili svoju djecu.
