Kroz razne vjerske aktivnosti u svim skupinama, djeca su se pripremala za slavlje Uskrsa…

Donosili Isusu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to Isus se ozlovolji i reče im: “Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.” Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.
(Mk 10,13-16)

“Pustite dječicu, neka dolaze k meni! Ne priječite im, jer takvih je kraljevstvo Božje! Jedna od najdirljivijih rečenica zapisana u Evanđelju! Zamislimo s koliko je ljubavi naš Gospodin promatrao djecu koja mu prilaze u svojoj jednostavnosti i čistoći srca!

Dijete mu prilazi takvo kakvo je, bez računice, bez mudrih riječi, bez ičega što bi moglo ponuditi Gospodinu osim sebe samoga.

Prilazi mu u nevinosti i čistoći svog malenog, krhkog i siromašnog srca. Dijete se ne može pohvaliti djelima ili zaslugama. Isus želi naglasiti da snaga Kraljevstva Božjega ne očekuje velebna djela i postignuća, već je to dar Božje milosti. Zato bira one koji u očima svijeta nemaju velikih vrijednosti.

Isusovi učenici moraju promijeniti svoj stav i shvatiti da trebaju postati kao djeca koja ništa ne znače, ništa ne mogu sama i ovisna o drugima, sve primaju kao dar.

Ako itko na svijetu ima pravo pristupiti Mu, onda su to djeca i to onako kako to najbolje čine: spontano, jednostavno i čisto.
Isus riječ upravlja svima: “Zaista, kažem vam, tko ne primi Kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.” Možemo ući u Kraljevstvo Božje samo ako smo svjesni svoje malenosti, krhkosti, ništavnosti ali istovremeno i otvoreni da sve primimo iz ruke Očeve.

Galerija Fotografija