Kazališna predstava: “AVANTURE MALIH JEŽIĆA”

PRIPOVJEDAČ:

U šumici žive mnoge životinje, a ovo je priča o jednoj obitelji malih ježića: baka Ježurka, djed Ježurko, mama Ježica, tata Jež i djeca Bockica i Bocko. Svaki dan mama i tata Jež išli su nabaviti hranu za obitelj dok bi baka Ježurka i djed Ježurko brinuli o malim ježićima. Jednoga dana, dok su mama i tata otišli u nabavu, ježići su ostali s djedom i bakom. Ponekad su bili nestašni. Bocko je prvi izišao na igru i pjevajući šutirao orahe koje je pronašao na travi. Najednom spazi šešir kojeg je zaboravio lovac Luka, gledao ga iznenađen i razmišljao što bi mogao s njim učiniti. U tom trenutku začuje Bockicu koja dolazi pjevajući, brzo se sakrio ispod šešira da ga ne vidi. Bockica je pjevala, ali i dozivala Bocka.

BOCKICA: Gdje li je?

PRIPOVJEDAČ: Popela se na šešir i dozivala, najednom ispod šešira iskoči Bocko i sruši Bockicu. Ona se prestraši, ali kad je vidjela da je to Bocko, nije bila iznenađena jer je on uvijek smišljao neke igre. Sad su počeli zajedno razmišljati što bi mogao biti taj šešir.

BOCKO: Može biti klackalica!

PRIPOVJEDAČ:  A složila se s njim i Bockica. Ušli su unutra i klackali se. Sad su krenuli dalje…

BOCKO: Može biti auto!

PRIPOVJEDAČ: Bocku je sinula sjajna ideja, dok Bockica nije bila za to jer je to opasna igra.

BOCKICA: Ne smijemo voziti!

PRIPOVJEDAČ: Ali Bocko ipak nije mogao odoljeti i upalio motor. Krenuli su i u tren oka nestali u šumi. Bockica je na odlasku vrisnula.

BOCKICA: Ugasi!

PRIPOVJEDAČ: U tom trenutku vraća se lovac po svoj šešir, tražio ga jer je bio siguran da ga je tu negdje ostavio, zabrinut sjedne na drvo da se odmori, ali ubrzo zaspi. Nakon nekog vremena stižu Bocko i Bockica u šeširu kojeg pokušavaju zaustaviti, ali neuspješno. Najednom se zaustaviše na jednom visokom panju, počeli su vikati…

BOCKO I BOCKICA: Upomoć, upomoć! Tko će nas spasiti?

PRIPOVJEDAČ: U tom trenutku probudi se lovac, iznenađen prilazi njima.

LOVAC: (zbunjeno) Gle, moj šešir! Što vi radite u njemu?

BOCKICA: Spasite nas!

LOVAC: Pa naravno da ću vas spasiti (odgovara stavljajući šešir na sigurno, a zatim ih upozorava.) Moji ježići, voli vas vaš lovac Luka, ali ovo što ste učinili nije dobro, ovo su bile opasne igre. Siguran sam da mama i tata, kao i djed i baka ne znaju za ovo.

BOCKICA: Hoćemo i oprostite, ovo se više neće ponoviti.

LOVAC: Naravno da opraštam, a sad vas molim da napustite moj šešir i priznajte sve mami i tati što ste danas učinili.

BOCKO I BOCKICA: (u glas) Hoćemo, hvala vam i doviđenja.

PRIPOVJEDAČ: Oni odlaze, a lovac Luka uzima svoj šešir iz kojeg dolazi neugodan miris.

LOVAC: (ljutito) Ah ti ježići, uništili su mi moj šešir, koji neugodan miris, a sad odoh ja bez šešira.

PRIPOVJEDAČ: Lovac je otišao sa šeširom u ruci, a Bocko i Bockica sve su ispričali mami i tati, baki i djedu uz obećanje da se to više neće ponoviti.